sjedim i razmisljam , kako , sta , milion pitanja vrzma mi se po glavi.... i na kraju samo praznina.
Ne znam se pokrenuti, ne znam ni sta je dobro ni sta je lose. Mrzim kad sam ovakva , neodlucna prplasena. Odluke je tesko donositi kad je covjek ranjen ne moze se to , tesko je kad ne znas sta je ispravno.... i opet ona luda mjezavna svega , sta kome, kuda ,kako , zbog cega???? joj milion pitanja ... nigdje odgovora... puci cu od silnih ,misli upomooooccccc ... A ko da mi pomogne ... ma nema toga sama moram nekako izboriti se..
Rekli su mi da se saberem .... ali ne mogu ... malo sam histericna ... bjesna ... ali ko nebi bio... uhh lakse mi je malo.... a sta sve covjeku dode pa napise... al lakse je nekako izbaciti sve iz sebe... bar na tren...opet ce me obuzeti tuga... bas sam slaba ....
Nema komentara:
Objavi komentar